Sada su stvari dosta iskrenije i dosta gadnije

U Hrvatskoj se od početka pandemije koronavirusa život i te kako promijenio, oduzeta nam je značajna količina slobode, a strah je postao praktički jedini resurs oko kojeg se strukturira nešto što smo nekoć zvali društvenim životom, ocijenio je u intervjuu za CdM poznati novinar i pisac Viktor Ivančić. Prema njegovim riječima širom svijeta konstituisani su svojevrsni autoritarni labaratoriji, gdje se dosta eksperimentiše, ponajprije oko balansa između slobode i sigurnosti. Osim toga Ivančić je za CdM iznio i svoje mišljenje o državama bivše SFRJ za koje smatra da su sve one inferiorne u odnosu na državu zahvaljujući čijem su raspadu nastale.

CdM: Da li se drastično promijenio život u Hrvatskoj od početka pandemije koronavirusa?

Ivančić: Jeste, naravno. Oduzeta nam je značajna količina slobode, a strah je postao praktički jedini resurs oko kojeg se strukturira nešto što smo nekoć zvali društvenim životom. Bez obzira na realnu opasnost od zaraze, impresionira lakoća kojom je to obavljeno, kao i izostanak otpora raznim kriznim menadžmentima, odnosno aparatima strahovlada.

CdM: U SAD-u i Berlinu su građani protestovali zbog uvođenja raznih zabrana za koje vlasti kažu da su bile neophodne da bi se spriječilo širenje COVID 19. Prema Vašoj procjeni da li su ugrožena ljudska prava uvođenjem tih mjera? Kako Vi provodite vrijeme u doba korone?

Ivančić: Nije pravo pitanje jesu li ta prava ugrožena – jer neosporno jesu – nego koliko će njih trajno biti bagatelizirano nakon što opsadno stanje prođe, ako prođe. Nema sumnje da danas živimo u raznim varijantama policijskih država. Diljem planeta konstituirani su svojevrsni autoritarni labaratoriji, gdje se dosta histerično eksperimentira, ponajprije oko balansa između slobode i sigurnosti. Koliko će represivnih mjera biti zadržano nakon što se situacija “normalizira”, tek ćemo vidjeti. Bojim se više nego što je podnošljivo. Osobno, vrijeme provodim baveći se uglavnom uzaludnim poslom – naime pisanjem.

CdM: U regionu se izdvojilo mišljenje da se Hrvatska od država regiona veoma dobro organizovala u sprečavanju i ubljažavanju posljedica od COVID 19?

Ivančić: Uzme li se kao kriterij broj mrtvih i oboljelih – a takmičenje takvim statistikama je danas u modi – Hrvatska stoji relativno dobro, kao i Crna Gora, no bilo bi blesavo tvrditi da je to posljedica hiperkvalitetnog rada sposobnih vlasti. Te su brojke rezultat kombinacije mnogo više faktora, u koje spadaju i čiste slučajnosti, iako vlast želi isključivo sebi pripisati “uspjehe u zdravstvenom ratu”.

Na primjer, generalno je u zemljama na istoku Evrope mnogo manje stradalih nego u onima na zapadu, iz čega bi se mogao izvlačiti zaključak da su te države funkcionalnije i da imaju kompetentnije vlade, što je izvan pameti. No, upravo na tom lažnom utisku će se graditi opscene političke kalkulacije. U Hrvatskoj, na primjer, HDZ je već sada “upravljanje krizom” pretvorio u predizbornu kampanju, pa su najavili i parlamentarne izbore za početak jula. To je, naravno, perverzno, no izgleda da je perverzija oblik “demokracije” koji nas čeka.

CdM: Smatrate li da se da se dolaskom Zorana Milanovića na mjesto predsjednika države nešto promijenilo u Hrvatskoj?

Ivančić: Zoran Milanović je neusporedivo ugodnija politička figura od svoje prethodnice. Utoliko će se u značajnoj mjeri smanjiti količina političkog zagađenja koja je dolazila s državnoga vrha. No to je više-manje sve. Sama funkcija predsjednika države je iznad svega nepotrebna, pa je takva i faktička uloga Zorana Milanovića.

CdM: Možete li uporediti život u Hrvatskoj prije i poslije ulaska u EU?

Ivančić: Poslije ulaska u EU došlo je do nacionalističke radikalizacije političkog života u Hrvatskoj, do veće “vjernosti sebi”, ako tako mogu reći. Dok se kupovala ulaznica za elitno društvo i dok su se silom ispunjavali “kriteriji” koje su nametali tutori, bilo je to blaženo razdoblje kolektivne hipokrizije. Sada su stvari dosta iskrenije i dosta gadnije.

CdM: Prošlo je puno vremena od raspada SFRJ. Svaka od bivših državama velike Jugoslavije ima svoju priču. Koje su razlike među njima, a koje sličnosti?

Ivančić: Razlike su, naravno, brojne, ali jedana velika sličnost na poseban način povezuje te tvorevine: sve su one inferiorne u odnosu na državu zahvaljujući čijem su raspadu nastale. Ključni element njihove sličnosti je, dakle, neumoljiva regresija.

CdM: Mlađe generacije ne znaju puno o Feralu. Nažalost jedan od osnivača Ferala Predrag Lučić je preminuo prije dvije godine. Šta mislite da li je sada jedan takav nedjeljnik neophodan na ovim prostorima?

Ivančić: Ima danas i kritičkih prostora i kritičkih glasova na medijskoj sceni, nije sve siva pustinja. Ti su džepovi, doduše, pozicionirani na margini, no i ranije je bilo slično. Problem s novinarstvom je postao mnogo dublji, i u strukturnom i u infrastrukturnom smislu. Recimo, danas još uvijek možeš pronaći prostor gdje ćeš objaviti kritički tekst, ali ako želiš živjeti od toga – to je već malo teže. Medijska industrija se razvija tako da novinarske profesionalce, pogotovo ako su kritički raspoloženi, gura u volonterstvo i aktivizam. Mainstream se postupno dezinficira, lišava se njihova prisustva. Ako bi, na primjer, danas netko htio pokrenuti nezavisni politički tjednik izvan medijske korporacije, kao što je bio Feral, to je neusporedivo teže nego prije.

Sagovornik CdM-a ističe i da je Feral davno završena priča, te da trenutno radi ni na čemu vrijednom spomena.

Viktor Ivančić živi i radi u Splitu, dobitnik je brojnih novinarskih nagrada. Bio je jedan od osnivača i glavni urednik kultnog splitskog nedjeljnika Feral Tribune. Spada među najznačajnije hrvatske intelektualace, a važi za sinonim novinarskog profesionalizma, hrabrosti i visoke moralne odgovornosti.

Aleksandra Obradović